Zrelost za školu je ukupnost sposobnosti, kompetencija, iskustva i motivacije za usvajanje novih znanja. Psihofizička zrelost je jedan, ali ne i jedini čimbenik; važna je i interakcija djeteta s okolinom, učenje o svijetu i stjecanje vještina i spoznaja kroz iskustvo i vježbu. Također je važna i kultura u kojoj dijete odrasta te potpora socijalne okoline.
Određena razina psihofizičke zrelosti nužan je preduvjet za pojedine oblike učenja (primjerice, vizualno-motorna koordinacija). Uvježbavanje neke aktivnosti za koju dijete nije doseglo odgovarajući stupanj psihofizičke zrelosti neće dati rezultate te stoga nema previše smisla, a djetetu može prouzročiti frustraciju i demotivirati ga za daljnje bavljenje tom aktivnošću.
Spremnost za školski način učenja, uz psihofizičku zrelost, podrazumijeva i iskustvo i motivaciju.
EMOCIONALNA ZRELOST – odnosi se na emocionalnu stabilnost i mogućnost samokontrole emocija i impulsa. Dijete mora moći izbjeći i svladati nagle emocionalne izljeve poput srdžbe ili straha. Emocionalna stabilnost potrebna je za uspješno suočavanje s frustrirajućim situacijama poput ispitne anksioznosti ili straha od neuspjeha.
SOCIJALNA ZRELOST – ostvarivanje uspješne komunikacije s vršnjacima i odraslima u okolini te mogućnost suradnje s drugima. Očituje se i u usvajanju normi ponašanja, mogućnosti podređivanja vlastitih želja i potreba pravilima skupine kojoj dijete pripada te mogućnosti učenja prema modelu.
MOTIVACIJA I INTERES ZA UČENJE – djeca predškolske dobi najčešće su unutarnje motivirana za učenje i stjecanje znanja i vještina, na što ukazuje njihova znatiželja i neprestano zapitkivanje. Osobito je važno da se dijete na ovaj način zainteresira i za usvajanje novih znanja i vještina prije samog polaska u školu.
Ako predložimo odgodu upisa, to nemojte smatrati nečim negativnim, niti je to znak da smo dijete „unazadili“. Spremnost za školu je stvar i tjelesne i psihološke i emocionalne zrelosti u svim aspektima razvoja, a ne čiste kronološke dobi. Zapamtite da je bolje biti potpuno spreman, te da će djetetu tako uvelike biti lakše prihvatiti promjenu koju čini prelazak iz vrtića u školu.
Najvažnije je da je dijete spremno u skladu sa svojim potencijalima, sposobnostima, mogućnostima i potrebna…Vrijeme odgode radije iskoristite za igru.
Igra je iznimno važna za dječji razvoj, i nikako ne predstavlja gubitak vremena. Na kraju, djeca uče kroz igru. Nemojte im to oduzimati. Umjesto forsiranja zadataka tipa papir-olovka, radije im čitajte, mnogo s njima razgovarajte o svijetu koji ih okružuje, vodite ih na dječje predstave, bogatite im rječnik… i ne dozvolite da mnogo vremena provode pred ekranima različitih elektroničkih uređaja. Učite ih da budu samopouzdani, optimistični, da se mogu suočiti s vlastitim i tuđim osjećajima, kako da se nose s uspjehom i neuspjehom
